Koji su prvi znakovi koje roditelj može primijetiti kod svog djeteta, a koji upućuju na konzumiranje droge ili nekog drugog opojnog sredstva?
Prvi znakovi za uzbunu su izbjegavanje školskih obaveza, dugotrajno izbivanje iz kuće, povlačenje u sebe, anksioznost, izbjegavanje razgovora, promjena kruga prijatelja.
Što napraviti kada roditelj shvati da njegovo dijete ima problem sa ovisnosti?
Prvi i najteži korak je osvijestiti i prihvatiti činjenicu da problem postoji, jer roditelji često negiraju problem, a upravo je obitelj temelj rješavanja i osvještavanja uzroka ovisnosti . Uz kvalitetan razgovor sa djetetom i zadobivanje povjerenja, potrebno je potražiti pomoć stručne osobe, konkretno Udruge jer se su se individualni razgovori pokazali najvažnijim u ovom procesu, kako za roditelje tako i za njihovo dijete.
Kada znakovi ovisnosti ne postoje, koja je dobna granica pogodna da se obavi preventivni razgovor sa djetetom i educiranje o posljedicama uzimanja droga?
Primarna obitelj je temelj zdravog razvoja djeteta, često se u istoj nalaze korijeni uzimanja opojnih sredstava, tako da ne postoji određena dobna granica, ali svakako već u školskoj dobi i nižim razredima osnovne škole treba započeti razgovor jer je nažalost dobna granica maloljetnih ovisnika sve niža.
Što napraviti kada je konzument dugogodišnji ovisnik i ne želi prihvatiti pomoć?
To je najteži korak za roditelje, jer su često sami preuzeli teret djetetove ovisnosti iako su isti u poodmakloj dobi i narušenog zdravlja. Trebaju postaviti granice i prvenstveno pomoći sebi te kroz individualne i grupne razgovore stručnjaka probati doprijeti do ovisnika te ga uključiti u program liječenja u terapijskoj zajednici jer je u ovom slučaju nužna radna terapija i usvajanje zdravih stilova života dugogodišnjih ovisnika koje dotada nisu ni imali.
